UPUTE ZA SAŽETAK I PREZENTACIJU
Naslov
Naslov je skup riječi i pojmova koji opisuju sadržaj teme ili članka ali koji je toliko kratak da se više ne može skratiti. Naslov mora sa što manje riječi točno opisati sadržaj rada ili članka. Točnost je bitna radi naknadne obradbe članka u indeksima i sažecima, gdje će se prema naslovu članci svrstavati u znanstvena područja i potpodručja. Naslov će ući i u računalske baze podataka, iz kojih će se zatim pri traženju pojavljivati kao temeljna obavijest o objavljenome članku. Bitna je kratkoća jer se tako štedi vrijeme i prostor. U naslovu se ne smiju upotrebljavati skraćenice, kemijske formule, zaštićeni nazivi (umjesto generičkih) niti specijalizirani, stručni medicinski izrazi (žargon).
Sa skraćenicama teškoće češće nastaju pri računalnoj obradi podataka. Upotreba skraćenica je u dvojbi između potrebe da znanstveni tekst bude jasan i da bude kratak. Dobro je ipak prikloniti se bitnijem od tih zahtjeva - jasnoći. Zato se treba služiti sa što manje skraćenica. Pri tome će nam koristiti jednostavno pravilo: kad se skraćenica spominje prvi put valja ispisati cio izraz, a skraćrnicu navesti u zagradi. Nakon toga se skraćenica može navoditi u preostalome tekstu. To ne vrijedi za standardne skraćenice mjernih jedinica kao što je metar, gram, itd.
Opća su pravila.
1. Skraćenice nikada ne treba navoditi u naslovu, budući da je naslov najupotrebljavaniji dio članka i ulazi u baze podataka. Skra¬ćenica u naslovu može izazvati teškoće čak i kad je uobičajena, posebno pri svrstavanju članka u područja prema predmetu i ključnim riječima. To više što se s vremenom skraćenice mogu promijeniti, te će stoga biti otežano pronalaženje članka u indeksima prema skraćenici, koja je prije stanovitog vremena bila standardna.
2. Skraćenice treba izbjegavati i u sažetku članka. Razlozi su isti kao i za naslov. Ako je to zbog dužine, a radi kraćenja potrebno, treba postupiti kako je gore spomenuto: prvi put ispisati cio izraz i u zagradi skraćenicu. Valja uvijek imati na umu da se u sekundarnim publikacijama sažetak pojavljuje bez preostaloga teksta članka.
3. Nema smisla skraćivati naziv ili izraz koji se rabi svega nekoliko puta, ali ima smisla kad je koji naziv ili pojam predugačak.
Ovdje se pod žargonom misli na posebne medicinske stručne i specijalizirane izraze što se rabe u pojedinim strukama ili zanimanjima. U znanstvenome štivu povremeno to treba primijeniti (npr. specijalizirano nazivlje), ali se ne bi smjelo dogoditi da štivo bude napisano tako razumije samo najuži krug stručnjaka iz stanovita znanstvenog područja.Ako se uvodi koji specijalizirani naziv, treba ga, prvi put kad se spominje, svakako objasniti. Dobro je inače aparaturu, tehnički, laboratorijski, i radni žargon pretvoriti u općenito razumljive riječi. Nije uputno a niti razumljivo upotrebljvati kako u naslovu, tako u sažetku i tekstu, upotrebljavati fonetski kroatizirani najčešće iz engleskog) naziv novoga uređaja, pribora ili postupka
Ovdje je dobro pripomenuti da je autor odgovoran za navođenje novih naziva i uvođenje novog nazivlja, kao i za to, da prikladno rabi izraze za posebne mjerne jedinice, tvari i biljke, životinje, dijelove tijela, osobito ako o tome postoje međunarodni dogovori.
Autor (i)
Ispod naslova znanstvenoga članka navode se imena istraživača koji su izradili istraživanje i smatraju se autorima članka. U biomedicini postoje točno određena pravila prema kojima se određuje tko može biti autor članka i čije se ime pojavljuje ispod naslova, a tko istraživač koji je pridonio istraživanju, ali ne može se smatrati autorom (engl. contributor).
Uz popis autora, ispod naslova, navode se i ustanove u kojima su radili u vrijeme izvedbe istraživanja opisana u članku.
Najbolje je da prvi autor bude onaj tko je najviše pridonio,najviše radio i napisao rad. Ako je nekolikoistraživača podjednako pridonijelo rezultatu istraživanja, imena im se mogu poredati po abecedi. Zapaža se sve više da stariji, već afirmirani stručnjaci, radi priznanja i poticanja, ponude mladim kolegama da budu prvi u slijedu autora. To može biti dobro ako se uz to mlađi kolege uče pisanju članaka i time stječu iskustvo. Obično, naime, prvi autor piše rukopis članka, a drugi mu pomažu.
Sažetak
Sažetak je koncizan i točan prikaz članka. Sadržaj članka mora biti potpuno razumljiv i treba omogućiti čitaocu da ocijeni je li članak za njega interesantan. Sažetak treba biti takav da se bez prerađivanja može upotrijebiti u sekundarnom časopisu.
Sažetak treba imati: opći prikaz teme i/ili svrhu rada, metodologija i/ili materijali, rezultati (navesti numeričke podatke kada je moguće), zaključke. Treba izbjegavati ponavljanje naslova u sažetku. Sažetak optimalno ima oko 250 riječi (maksimalno 2500 karaktera).Engleski sažetak (Abstract, Summary) odgovarajući hrvatskom. Sažetak treba biti na korektnom engleskom jeziku. Kao pomoć može poslužiti kompjutor (Tools, Spelling and Grammar, Language). Na engleski treba prevesti po mogućnosti onaj komu je to materinji jezik, ili tko je dulje boravio u Engleskoj ili SAD, najbolje ako je to stručnjak za to znanstveno područje ili specijalnost.
Struktura sažetka treba sadržavati:
Uvod (Introduction, Background). Uvod je kratak i jasan prikaz biti problema i svrhe istraživanja. Kratko se spominju radovi koji su u izravnoj vezi s problemom što ga prikazuje članak.
Cilj , Svrha (Aim, Purpose). Cilj sadrži kratak opis svrhe istraživanja.
Bolesnici i metode (Patients and Methods) ili Materijal i metode (Material and Methods). Metode se prikazuju kratko, ali dovoljno da se omogući ponavljanje opisanog istraživanja. Poznate se metode ne opisuju, za metode iz literature navodi se izvorni literaturni podatak. Lijekovi se navode generičkim imenom. Uređaje kojima se radilo treba navesti, navodeći u zagradi naziv i adresu proizvođača. Metode se prikazuju tako da čitatelju omoguće ponavljanje opisanoga istraživanja. Ako se navode lijekovi, rabe se njihova generička imena (u zagradi se može navesti njihovo tvorničko ime). Za pokuse na ljudima treba navesti jesu li provedeni u skladu s etičkim načelima. Potrebno je navesti kriterije izbora odnosno isključivanja bolesnika iz pokusne skupine. Također treba navesti primjenjene statstičke metode.
Rezultati (Results). U raspravi se tumače dobiveni rezultati i uspoređuju s postojećim spoznajama na tom području. Rezultate treba prikazati jasno, logički i precizno, a njihovu značajnost dokazati odgovarajućim statističkim metodama.
Rasprava (Discussion). Svrha rasprave jest tumačenje rezultata i njihova usporedba s postojećim značajnijim spoznajama na tom području iz čega mogu proizaći jasni zaključci.
Zaključak ili zaključci (Conclusion/s). Moraju odgovoriti postavljenom cilju rada. I trebaju dati kratku i jasnu poruku.
Ključne riječi
Ključne riječi su bitne za brzu identifikaciju i klasifikaciju sadržaja rada To trebaju biti najvažnije riječi koje opisuju temu ili istraživanje u članku Ispod teksta hrvatskog odnosno engleskog sažetka valja napisati 3-10 ključnih riječi (poželjno je da bude do 5 riječi). U pravilu treba kao ključne riječi rabiti glavne natuknice (MeSH) iz lndex Medicusa( Medline/Pubmed).
Dijaprojekcije
Dijapozitivi moraju biti takvi da ih se može brzo pročitati; jednostavni i bez mnogo potankosti. Prikladan će dijapozitiv sadržavati jednu bitnu poruku, kojom se potkrepljuje predavanje. Na dijapozitivu ilustracije treba pojednostavniti. Dodatne se informacije mogu dati usmeno. Dobro je svakom dijapozitivu pridodati sliku.
Na dijapozitivima valja izbjegavati tablice; upotrijebljavaju se samo ako se rezultati ne mogu prikazati na crtežu ili grafikonu. Tablice ne bi smjele imati više od 20 do 25 podataka (riječi i brojaka). Ne koristiti previše animacije unutar dijapozitiva. Sve što je na dijapozitivu mora biti vidljivo i čitljivo iz najudaljenijega dijela predavaonice.
Vrijeme i broj dijaprojekcija
Svaka dijaprojekcija iziskuje bar minutu vremena da se prikaže i objasni, često i više. Tko naslaže 10 ili više dijapozitiva za desetominutno predavanje, može unaprijed biti siguran da ih sve neće dospjeti prikazati. Za predavanje od 10 minuta preporuke su: Naslov 1 dia; Uvod , trajanje 2 min, 2-3 dia; Materijal i metode, trajanje 2-3 min, 2-3 dia; Rezultati; trajanje 3 min, 2-3 dia; Zaključak, trajanje 2 min, 2-3 dia. Ukupno trajanje oko 10 min, 9 do 13 diaprojekcija.
Oprema dijaprojekcija
«Landscape» orjentacija dijaprojekcije.Izbjegavati sadržaj u «Portret» Tekst i event. crteži neka budu tamni na svjetloj podlozi. Crni tekst i ilustracije na bijeloj podlozi vidljivi su i onda ako je predavaona poluosvjetljena ! Tada se vidi i predavač i projekcija, a auditorij može nešto i zabilježiti.
Slova: Arial, 18-28 punkta; non-serif fontovi bolje se čitaju ! Izbjegavati kombinacije crvenog i zelenog, i kao tekst i kao podlogu. Naslovi na dijaprojekciji 32-36 punkta. U jednom horizontalnom retku (font 24) do 10 riječi., Na jednom dijapozitivu do 10 redaka. Umjesto podvlačenja riječi u tekstu upotrijebiti kurziv (Italic ).
Ne upotrebljavati više od 2-3 vrste fonta u prezentaciji. Po mogućnosti izbjegavati kratice s puno slova, kratice posebno engleske, mnogima su nerazumljive. Ako je fotografija na projekciji, preporučljiva je crna podloga. Dvodimenzionalne prikaze podataka ne treba prikazivati u trodimenzionalnim grafikonima.
Savjeti predavaču
Projekcije valja složiti po redu. Pogreške u slijedu i položaju uzrokuju mučne zastoje, remete ritam predavanja i odvraćaju pozornost. Predavačeva je dužnost da se o tome pobrine! Ne valja na početku predavanja ugasiti svjetlo i zatim slušatelje obasuti nizom dijapozitiva; u mraku predavač gubi dodir sa slušateljima, bolji je polumrak .
Dijapozitivi odvraćaju pozornost slušatelja od predavača. Pri prikazivanju dijapozitiva predavač ne smije odvraćati glavu od slušatelja. Ako to ipak mora, neka se sjeti jednostavnoga pravila da treba prestati govoriti čim okrene glavu od slušatelja. Neumjesno je čitati sadržaj dijapozitiva zajedno sa slušateljima. Budući da dijapozitivi služe ilustriranju izlaganja, nema smisla jedan dijapozitiv prikazivati, a istodobno govoriti o nečem drugom. Oni moraju biti usklađeni s bilješkama i slijedom predavanja.
Preporučljivo je da predavač svoju projekciju ranije pregleda u dvorani u kojoj će predavati. Tako će se lakše snaći s rukovanjem aparaturom i mikrofonom kako bi samo izlaganje i nastup išli bez iznenađenja i poteškoća.